Bolica, Ivan (I. Bona, Joannes Bona, Joannes de Boliris), hrvatski pjesnik (Kotor, oko 1520 – Kotor, 1572). Podrijetlom iz patricijske obitelji, školovao se u rodnome gradu i vjerojatno u Padovi; obnašao različite dužnosti u gradskoj upravi. Pisao na latinskome i talijanskome. U njegovoj književnoj ostavštini ističe se epilij Opis grada Kotora (Descriptio Ascriviensis urbis), poznat i pod proširenim naslovom Opis kotorskoga zaljeva i grada (Descriptio sinus et urbis Ascriviensis), koji obaseže 331 heksametar. Prva trećina posvećena je topografiji Bokokotorskoga zaljeva, druga govori o zemljopisnom položaju Kotora, treća o njegovim znamenitostima i osnutku. Iako poglavito pjesnička pohvala, Opis obiluje i kulturnopovijesnim zanimljivostima. Bolica najstarije korijene grada vidi u naseobini Grka iz Askre, rodnoga mjesta pjesnika Hezioda. Prvobitno ime Ascrivium poslije je zamijenjeno s Catharum (prema grč. katharós: čist) zbog visoke moralnosti stanovnika. Djelo je nastalo između 1538. i 1551., pripada popularnomu humanističkomu žanru stihovane zavičajne povijesti; posvećeno je pjesnikovu nećaku, kotorskomu pjesniku I. Zaguroviću. Prvi je put objavljeno posmrtno, u dodatku dubrovačkoj povijesti S. Razzija (1595). Za života su Bolici u zbirci posvećenoj Ivani Aragonskoj tiskani jedan talijanski sonet i jedan epigram (1555). Bolica je vjerojatno autor talijanskog životopisa blažene Ozane Kotorske (Vita della Beata Osanna da Cattaro). O njegovu ugledu među suvremenicima svjedoči i to što mu je sugrađanin L. Paskalić posvetio dvije latinske elegije.